Anketa
Moj najdraži hrvatski svetac je
 
9%
 
11%
 
76%
 
4%
NAUČI NAS MOLITI!

Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 05. prosinca 2018.

Angelus3-naslovnica.jpg

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas počinjemo ciklus kateheza o „Očenašu“.
Evanđelja nam daju vrlo živopisne portrete Isusa kao čovjeka molitve: Isus je molio. Unatoč hitnosti njegove misije i tolikima koji su ga hitno trebali, Isus osjeća potrebu da se povuče u osamu i da moli. Markovo Evanđelje opisuje nam ovaj detalj već od prve stranice Isusove javne službe (usp. 1, 35). Prvi Isusov dan u Kafarnaumu završio je pobjedonosno. Kad je sunce zašlo, mnoštvo bolesnika je nagrnulo k vratima kuće u kojoj je Isus boravio: Mesija propovijeda i ozdravljuje. Drevna proroštva i očekivanja tolikih napaćenih ljudi se ostvaruju: Isus je Bog blizak ljudima, Bog koji nas oslobađa. Ali to je mnoštvo još uvijek maleno u usporedbi s mnogim drugim mnoštvima koja će se okupljati oko proroka iz Nazareta; u nekim se zgodama radi o nepreglednom mnoštvu, a Isus je u središtu svega, očekivan od naroda, ishod nade Izraela.

Ipak, on se toga oslobađa; ne završava kao talac očekivanja onih koji su ga već sada izabrali kao vođu. Jer vođe vreba jedna opasnost: da se previše vezuju uz ljude, a ne da se od njih distanciraju. Isus to primjećuje i ne postaje taocem ljudi. Od prve noći u Kafarnaumu on pokazuje da je izvorni Mesija. U posljednjem dijelu noći, kada se već počinje pomaljati zora, učenici ga i dalje traže, ali ga ne mogu naći. Gdje je? Sve dok ga Petar konačno ne pronalazi na osamljenom mjestu, potpuno uronjena u molitvu. I kaže mu: „Svi te traže!“ (Mk 1,37). Izgleda da je taj uskličnik potvrda plebiscitarnog uspjeha, dokaz uspjeha misije.

Ali Isus kaže svojima da mora poći drugdje; da nisu ljudi ti koji Njega traže, već je prije svega On taj koji traži druge. Stoga ne smije nigdje „pustiti korijenje“, već ostaje stalni hodočasnik na putovima Galileje (r. 38-39). I također hodočasnik prema Ocu, to jest: moleći. Na putu molitve. Isus moli.
I sve se događa u noći molitve.

Čini se da na pojedinim stranicama Svetoga pisma nadasve Isusova molitva, njegova intimnost s Ocem, upravlja svime. To će biti, na primjer, prije svega u noći u Getsemanskom vrtu. Posljednji dio Isusovog putovanja (apsolutno najteži od onih koje je do tada prošao) čini se da svoj smisao nalazi u Isusovu stalnom slušanju Oca. Molitva koja zasigurno nije laka, štoviše, prava je „agonija“, u smislu borbenog duha sportaša, a ipak molitva sposobna podupirati put križa.

Evo bitne točke: tamo, Isus je molio.

Isus je intenzivno molio u javnim trenucima, dijeleći liturgiju svoga naroda, ali je tražio i mjesta gdje se mogao sabrati, mjesta odvojena od vreve svijeta, mjesta koja su mu omogućavala da ponire u tajnu svoje duše: on je prorok koji poznaje kamenje pustinje i penje se visoko na goru. Posljednje Isusove riječi, prije nego će izdahnuti na križu, riječi su psalama, to jest molitve, molitve Židova: u molitvi se služio molitvama kojima ga je majka naučila.
 
Isus je molio kao što moli svaki čovjek na svijetu. Ipak, u njegovu načinu molitve bilo je i nečeg otajstvenog, nešto što sigurno nije promaklo njegovim učenicima, jer u evanđeljima nalazimo tu jednostavnu i neposrednu molitvu: „Gospodine, nauči nas moliti“ (Lk 11, 1 ). Vidjeli su Isusa kako moli i htjeli su naučiti moliti: „Gospodine, nauči nas moliti“. I Isus ne odbija, ne čuva ljubomorno svoju intimu s Ocem, već je upravo došao zato da nas uvede u ovaj odnos s Ocem. I tako postaje učitelj molitve za svoje učenike, kao što zasigurno želi biti za sve nas. I mi bismo trebali reći: „Gospodine, nauči me moliti. Nauči me to“.

Pa i ako molimo već toliko godina, moramo uvijek učiti! Čovjekova molitva, ta čežnja koja se tako prirodno rađa iz njegove duše, možda je jedna od najdubljih tajni svemira.
 
I ne znamo ni jesu li molitve koje upućujemo Bogu zapravo one koje on želi čuti. Biblija nam također daje svjedočanstvo o neispravnim molitvama koje Bog na kraju odbacuje: dovoljno se sjetiti usporedbe između farizeja i carinika. Samo se ovaj potonji, carinik, vraća opravdan iz hrama, jer je farizej bio ohol i sviđalo mu se da ga ljudi vide kako se moli i pretvara se da se moli: srce je bilo hladno. I kaže Isus: ovaj nije opravdan jer „svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen“ (Lk 18, 14). Prvi korak u molitvi jest biti ponizan, poći k Ocu i reći: „Gledaj me, ja sam grješnik, slab sam, zao sam“, svatko zna što treba reći. Ali uvijek počinjemo s poniznošću, a Gospodin sluša. Gospodin uslišava poniznu molitvu.

Stoga, započinjući ovaj ciklus kateheza o Isusovoj molitvi, najljepša i najpravednija stvar koju svi trebamo učiniti jest ponavljati molitvu učenika: „Učitelju, nauči nas moliti!“ U ovo vrijeme došašća bit će lijepo je ponoviti: „Gospodine, nauči me moliti“. Svi možemo otići korak dalje i moliti bolje; ali moliti to od Gospodina: „Gospodine, nauči me moliti“. To činimo u ovom vremenu došašća i On sigurno neće dopustiti da naša molitva ostane neuslišana.
Pozdrav vjernicima na hrvatskom jeziku

S radošću pozdravljam i blagoslivljam hrvatske hodočasnike, a osobito bračne parove iz Dubrovačke biskupije, zajedno s njihovim pastirom msgr. Matom Uzinićem. Dragi supružnici, jučer ste u Bazilici Sv. Petra obnovili bračna obećanja, priznajući da vas je Gospodin pratio u radosnim i žalosnim prilikama života. Ohrabrujem vas da živite supružničku ljubav, znak ljubavi između Krista i Crkve, rastući svakodnevno u uzajamnom sebedarju po malim gestama. U ovo vrijeme došašća, neka vam Blažena Djevica Marija bude uzor kako primiti Gospodina i povjeriti se Njemu. Hvaljen Isus i Marija!

U sklopu pozdrava vjernicima na talijanskom jeziku
U subotu slavimo svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije. Uzdajmo se u Mariju! Neka nam ona, kao uzor vjere i poslušnosti Gospodinu, pomogne pripraviti naša srca da prihvate Djetešce Isusa na svetkovinu njegova Rođenja. Hvala.

Izvor: ika.hkm.hr
Foto: ika.hkm.hr
Objavljeno: 6.12.2018. IPovratak
Božja riječ

15.NEDJELJA KROZ GODINU

Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.« Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče: »Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ’Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’« »Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!« Lk 10, 25-37
Raspored misa

NEDJELJA

07:30h
09:30h
18:30h

RADNI DAN

07:30h - jutarnja misa
18:30h - večernja misa

Kontakt
  • ŽUPNI URED

  • ŽUPNIK: Vjekoslav Meštrić

  •  
  • LJETNO RADNO VRIJEME

  • R.V. uto–pet, 16:30–18:00h
  •  
  • Tel 01/ 3732 - 729
  • Fax 01/ 3732 - 729
  • Mob 098/ 469 - 166
  • Adr. Stenjevec 9
  • E-mail gospastenjevecka@inet.hr
Copyright © Gospa Stenjevečka 2009. Sva prava pridržana. Design by Endora