Anketa
Najdraža molitva mi je
 
34%
 
16%
 
3%
 
47%
APOSTOLSKO PUTOVANJE U MJANMAR I BANGLADEŠ

Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 6. prosinca 2017. – Papin apel

Angelus2---naslovnica-(1).jpg

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas ću govoriti o apostolskom putovanju u Mjanmar i Bangladeš na kojem sam boravio proteklih dana. Bio je to veliki Božji dar i zato zahvaljujem Njemu za sve, posebno za susrete koje sam doživio. Ponovno izražavam svoju zahvalnost vlastima dviju zemalja i tamošnjim biskupima, za sav posao na pripravi i gostoprimstvu ukazanom meni i mojim suradnicima. Iskreno "hvala" želim uputiti stanovnicima Mjanmara i Bangladeša, koji su mi očitovali toliku vjeru i toliku ljubav: hvala!

To je bio prvi posjet Petrova nasljednika Mjanmaru i to se dogodilo nedugo nakon uspostave diplomatskih odnosa između te zemlje i Svete Stolice.

Htio sam, i u ovom slučaju, izraziti blizinu Krista i Crkve narodu koji je trpio zbog sukobâ i represijâ a koji se sada polako kroči prema novoj slobodi i miru. To je narod u kojem je budistička religija duboke ukorijenjena, sa svojim duhovnim i etičkim načelima i gdje su kršćani prisutni kao malo stado i kvasac Božjeg kraljevstva. Tu živu i gorljivu Crkvu rado sam utvrdio u vjeri i zajedništvu u susretu s biskupima te zemlje i na dva euharistijska slavlja. Prvo je održano na velikom sportskom prostoru u središtu Yangona, a Evanđelje toga dana je podsjetilo da su progoni zbog vjere u Isusa nešto normalno za njegove učenike, kao prigoda za svjedočenje, ali da "ni vlas im s glave neće propasti" (usp. Lk 21, 12-19). Druga misa, posljednji čin posjeta Mjanmaru, bila je posvećena mladima: to je znak nade i poseban dar Djevice Marije, u katedrali koja nosi njezino ime. Na licima tih mladih, punih radosti, vidio sam budućnost Azije: budućnost koja neće biti budućnost onih koji izrađuju oružje, već onih koji šire bratstvo. U znaku nade bio je i čin blagoslova kamena temeljaca šesnaest crkava, sjemeništa i nuncijature: ukupno osamnaest!

Osim katoličke zajednice, imao sam priliku susresti i vlasti u Mjanmaru, ohrabrujući mirovne napore te zemlje i izrazivši nadu da će sve različite sastavnice te države, baš sve, surađivati u tom procesu u uzajamnom poštovanju. U tom sam duhu susreo predstavnike različitih vjerskih zajednica prisutnih u zemlji. Na osobit sam način Vrhovnom vijeću budističkih redovnika izrazio poštovanje Crkve prema njihovoj drevnoj duhovnoj tradiciji i uvjerenje da će kršćani i budisti zajedno pomagati ljudima da ljube Boga i bližnjega, odbijajući svako nasilje i suprotstavljajući se zlu dobrom.

Nakon što sam napustio Mjanmar, pošao sam u Bangladeš, gdje sam najprije odao počast mučenicima borbe za neovisnost i "ocu nacije". Velika većina stanovništva Bangladeša je islamske vjeroispovijesti, pa je moj posjet – tragovima pohodâ blaženih Pavla VI. i sv. Ivana Pavla II. – označio daljnji korak u prilog poštovanja i dijaloga između kršćanstva i islama.

Predstavnike vlasti te zemlje podsjetio sam da je Sveta Stolica od samog početka podupirala volju bengalskog naroda za uspostavom neovisne države, kao i potrebu da se u njoj trajno štite vjerske slobode. Posebno sam želio izraziti solidarnost s Bangladešom u predanom radu na pomaganju izbjeglicama Rohindža naroda koji su masovno prebjegli na njegov teritorij, gdje je gustoća naseljenosti već među najvišima u svijetu.

Misa slavljena u povijesnom parku u Dhaki obogaćena je ređenjem šesnaest svećenika i to je bio jedan od najznačajnijih i najradosnijih događaja s tog putovanja. Zapravo, i u Bangladešu i u Mjanmaru i ostalim zemljama jugoistočne Azije, hvala Bogu ne nedostaje zvanja, znak živih zajednica, gdje odzvanja Gospodinov glas koji poziva da ga se slijedi. Podijelio sam tu radost s bangladeškim biskupima i potaknuo ih u njihovu velikodušnom zauzimanju za obitelji, siromašne, obrazovanje, dijalog i društveni mir. Podijelio sam tu radost s mnogim svećenicima, posvećenim osobama te zemlje, kao i sa sjemeništarcima, novakinjama i novacima, u kojima sam vidio klice Crkve u toj zemlji.

U Dhaki smo doživjeli snažan trenutak međureligijskog i ekumenskog dijaloga koji mi je pružio priliku istaknuti otvorenost srca kao temelj kulture susreta, sklada i mira. Posjetio sam također "Kuću Majke Terezije", u kojoj je svetica boravila kad bi se nalazila u tome gradu, i koja prima mnogu siročad i osobe s invaliditetom. Ondje, u skladu sa svojom karizmom, sestre svakodnevno žive molitvu klanjanja i služenja siromašnom i trpećem Kristu. I nikada, nikada s njihovih usana ne silazi osmijeh: to su redovnice koje mnogo mole, koje služe onima koji pate i kojima je neprestano osmijeh na usnama. To je lijepo svjedočanstvo. Velika hvala tim malim sestrama.

Posljednji susret bio je s mladim Bengalcima, bogat svjedočanstvima, pjesmama i plesovima. Kako samo dobro plešu ti Bengalci! Znaju baš dobro plesati! To je praznik koji je očitovao radost evanđelja koju je ta kultura prihvatila; radost oplođena žrtvama mnogih misionara, mnogih katehista i kršćanskih roditelja. Na susretu su bili prisutni i mladi muslimani i pripadnici drugih religija: znak je to nade za Bangladeš, za Aziju i za čitav svijet. Hvala!
 
Apel Svetog Oca
Moje misli sada lete k Jeruzalemu. U vezi s tim ne mogu prešutjeti duboku zabrinutost zbog stanja do kojeg je došlo proteklih nekoliko dana i istodobno želim uputiti usrdni apel svima da se zauzmu kako bi se poštivao status quo grada, u skladu s odgovarajućim rezolucijama Ujedinjenih naroda.

Jeruzalem je jedinstven grad, svet Židovima, kršćanima i muslimanima, koji u njemu časte sveta mjesta za pojedine religije i koji ima poseban poziv na mir.

Molim Gospodina da se taj identitet čuva i učvršćuje na dobrobit Svete Zemlje, Bliskog Istoka i čitavog svijeta, te da prevlada mudrost i razboritost, kako bi se izbjeglo dodavanje novih elemenata napetosti u svijetu kojeg već potresaju i označavaju mnogi okrutni sukobi.

Izvor: ika.hr
Objavljeno: 6.12.2017. IPovratak
Božja riječ

4.USKRSNA NEDJELJA

U ono vrijeme: Reče Isus: »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene ­poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.« Iv 10, 11-18
Raspored misa

NEDJELJA

07:30h jutarnja misa
09:30h dječja misa
11:00h župna misa
12:30h misa za mlade
18:30h večernja misa

RADNI DAN

07:30h - jutarnja misa
18:30h - večernja misa

Kontakt
  • ŽUPNI URED

  • ŽUPNIK: Vjekoslav Meštrić

  •  
  • R.V. uto-pet 9-11, 17-19
  • Tel 01/ 3732 - 729
  • Fax 01/ 3732 - 729
  • Mob 098/ 469 - 166
  • Adr. Stenjevec 9
  • E-mail gospastenjevecka@inet.hr
Copyright © Gospa Stenjevečka 2009. Sva prava pridržana. Design by Endora