Anketa
Moj najdraži hrvatski svetac je
 
11%
 
10%
 
71%
 
8%
SVETKOVINA VELIKE GOSPE U STENJEVCU!

Majko Božja Stenjevečka, moli za nas!

IMG_0566.JPG

Pred nekoliko tisuća hodočasnika u zagreba
čkom naselju Stenjevec, svečano misno slavlje povodom župnog blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije – Velika Gospa u 11h predvodio je preč. ROBERT ŠRETER, župnik iz Šestina.

Svečanom procesijom koja je krenula iz Crkve prema Gospinom parku članovi KUD-a Stenjevec nosili su čudotvorni kip Gospe Stenjevečke.

IMG_0578.JPG

 
U uvodu u misno slavlje preč. Robert pozdravio je mnoštvo okupljenog naroda te istaknuo: „Oko majke se uvijek njezina djeca okupljaju, kada majka nešto slavi, onda nema izgovora, onda se na tu feštu dolazi. Tako smo i mi danas ovdje okupljeni, oko nje, zagledani u nju. Svatko od nas donio je svoje potrebe, svoje nakane, svoje želje. Neki će se ovdje pred njezinim kipom isplakati, neki će zahvaliti, neki će sa zadovoljstvom podizati ruke, neki su možda donijeli svoje trpljenje, svoje dileme, strahove, bojazni. Sve to stavimo pred nju, ona je majka koja razumije, vidi, prihvaća, ona je majka koja nas pozanje i ljubi, ona je majka koja moli za nas i moli s nama. Učimo od Marije kako vjerovati, učimo od Marije vjerovati i onda kada je to teško i onda kada ne razumijemo, kada se ne snalazimo. Učimo vjerovati kako je ona vjerovala da bismo i mi poput nje bili blaženi.

Na početku svoje homilije preč. Robert dotakao se Riječi Božje koju smo danas slušali, a koja nas uvodi u dubinu u smisao ove današnje svetkovine. Uvijek je zanimljivo iščitavati tu posljednju biblijsku knjigu, knjigu Otkrivenja svetoga Ivana apostola ili kako ju još nerijetko zovemo Apokalipsom. I ovaj odlomak iz knjige Otkrivenja kojega smo čuli u prvome čitanju, pomalo nam liči na nekakav filmski scenarij, na scenarij po kojemu bi se mogao snimiti nekakav znanstveno-fantastični film. Radi se o kozmičkom sukobu, žena koja je trudna, koja rađa, prednjom stoj zmaj, neman, koji želi uništiti to njezino dijete čim se rodi. To dijete je spašeno, dijete je uzneseno pred Božje prijestolje. I žena je spašena od zmaja, koji želi i nju proždrjeti, Bog joj je pripravio skrovište. No, nije to nikakav filmski scenarij, nego to što opisuje sveti Ivan apostol u svom nadahnutom viđenju, zapravo odražava ono što se događa neprestano u ljudskoj povijesti. To je ona osnovna, temeljna, elementarna borba između dobra i zla. Dobro je uvijek napadano od zla, zlo ga uvijek nastoji nadvladati, svladati i potisnuti, izbaciti ga iz ljudskih srdaca, iz ljudskih duša, iz ljudskih savjesti. Zlo pokušava nametnuti nekakva svoja pravila igre, želi svijet, koji je Božje dijelo, učiniti pozornicom zla. Želi prije svega čovjeka koji je ljubljeno Božje biće, jedino stvoreno na Božju sliku okrenuti protiv njegova stvoritelja, okrenuti čovjeka protiv Boga. I to je ono što se događa u ljudskoj povijesti, od onih prvih početaka, također opisanih vrlo slikovito ali i plastično na prvim stranicama Biblije. To je ono što se događa kroz sva minula stoljeća i tisućljeća. To je ono što se događa danas, to je ono što će se događati do konca ljudske povijesti. Nikada ta borba neće prestati, sve dok ljudska povijest jednom ne dođe k svome kraju. To je borba koja se događa u svakome od nas, bez razlike, bio on mlad ili star, učen ili neuk, bogat ili siromah, poznat i priznat ili nepoznat, običan, skroman mali čovjek. Iako, pogledamo u lice samima sebi, ako zavirimo u svoju nutrinu, ako se suočimo sa svojom vlastitom savješću i sa svojom stvarnošću, onda ćemo otkriti koliko je ta borba u nama, u svakome od nas žilava. Koliko treba uložiti snage i truda da bi čovjek mogao ostati na strani dobra, da ne bi pokleknuo zamkama, napastima, svemu onome čime nas zlo odvlači od dobra i privlači na svoju stranu.

IMG_0704.JPG

Vjerujem da smo svi pod dojmom još od onoga strašnog zločina koji se nedavno dogodio u našemu Zagrebu. Kada je čovjek ubio šestero ljudi. Neznamo za njegove motive i razloge, jer je na kraju i sam sebi oduzeo život. Kažu da je u pitanju bila ljubomora. Kako netko, tko nekoga voli, iskreno i do kraja, kako se ta ljubav može pretvoriti u takvu mržnju, da je on spreman ubiti tu osobu, ne samo nju, nego njezine roditelje, njezino maloljetno dijete, njezinu sestru i sestrinoga dečka. Je li taj čovjek ikada tu ženu volio - iskreno, do kraja, potpuno, ne, očito nije. Jer se nikada ljubav ona prava, ne može pretvoriti u takvu mržnju, koja uništava, koja ubija i koja onda negira ljubav. Očito ju je volio na nekakav svoj način, volio ju je posesivno, volio ju je kao što se može voljeti predmet, stvar. Onda neku stvar kupiš, nabaviš ili dobiješ, i onda s njom raspolažeš kako ti hoćeš, stavljaš ju gdje hoćeš, iskoristiš kako hoćeš, uništiš ju na kraju onda kada se tebi prohtije. Ali to nije ljubav, takva posesivna ljubav nije ljubav. Jer ljubav kojom čovjek samo ljubi samoga sebe, jer je zaljubljen u sebe, jer misli da mu svi moraju ugađati, takva „ljubav“ prisutna je svugdje gdje u braku bračni drugovi jedni druge maltretiraju, gdje ima nasilja, bilo koje vrste, psihičkog ili fizičkog. Kako netko tko voli svoju ženu, rijeđe, ali događa se i žena svoga muža, kako može podići ruku na svoju ženu, udariti ju, ili ju redovito tući. Kakve to veze ima sa ljubavlju? Ima sa sebičnošću, ima sa umišljenošću, ima sa čovjekovom potrebom da vlada, nad bilo kime, pa barem samo nad jednom osobom, nad tom osobom sa kojom je tobože iz ljubavi ušao u bračnu zajednicu.

Tih dana slušajući reakcije i komentare u medijima, koji su bili puni komentara, toga slučaja koji je zaista zgrozio hrvatsku javnost, slušao sam na HR radiu i jednu doktoricu, psihologa koja je odgovarala na pitanja novinara o uzrocima, razlozima, kako je čovjek to mogao učiniti. Onda je ona dala svoje stručno mišljenje, ali na kraju je rekla ovo: „Dopustite mi da kažem još nešto, gledajte, čini mi se da to ima veze sa još nečim, jer činjenica je da je u Hrvatskoj nasilje svake vrste u porastu, a to ima veze s tim što se mi proglašavamo katoličkom zemljom i katoličkim narodom. I kaže doktorica, prema statističkim podacima 90% svih građana Republike Hrvatske su kršćani, a velika većina od toga su katolici. Kako je onda moguće pita se doktorica, a mislim da se to i svatko od nas treba pitati, kako je onda moguće da, ti kršćani, ti katolici, čine toliko nasilja? Jer proporcionalno gledano, statistički, jasno da najveći broj takvih nasilja, zločina, pljački, krađi, varanja, ubijanja to čine upravo oni će u nekim drugim situacijama se busati u prsa i govoriti: Ja sam Hrvat, katolik! Što se to braćo i sestre događa s našim katoličanstvom? Što se događa s nama kršćanima? Je li moguće da se mi sve više stavljamo na onu drugu stranu, koja je protivna Bogu? Da se stavljamo na stranu onoga zmaja iz knjige Otkrivenja svetoga Ivana apostola, da sve više činimo zla.

Pokušajmo učiti od Marije, neka nam ne bude ona samo ta koje ćemo se u grčevima tjeskobe svoga života sjetiti, nego prije svega gledajmo nju, njezin život, učimo od nje kako se vjeruje Bogu, i onda kada je to teško. Jasno da Marija nije ništa razumijela kada joj je anđeo došao i rekao da će snagom Duha Svetoga začeti i roditi sina, ma tko je ikada prije i ikada poslije čuo za tako nešto, nitko nikada. Protivno ljudskoj logici, rekao bi čovjek na prvu, ma gluposti, pričaš mi gluposti. Ali Marija vjeruje Bogu, iako ne razumije, jest u tjeskobi, ali zna da će joj Bog pomoći u toj tjeskobi, ako Bog od nje nešto traži, onda ne može od nje tražiti ništa lošega, nego traži samo nešto dobro, iako ona ovoga trenutka ne vidi to dobro, ne razumije ga i ne shvaća. Koliko puta se svatko od nas našao i nalazi se i naći će se u situacijama da mu je teško razumijeti život koji ga pritišće svom snagom. Kada se nađemo u dilemama, pred nekim izborima, kada treba odlučiti, ovo ili ono, u svome životu, kamo se usmjeriti, što učiniti, što odabrati, nemojmo sami o tome razmišljati i donositi odluke, vjerujmo svome Bogu. Poput Marije i mi, molimo, s Bogom idimo kroz život, pogotovo kada su u pitanju velike i važne stvari. Nemojmo bez Boga ići, zalutat ćemo, izgubit ćemo, preveslat će nas, prevarit će nas, zavest će nas. Vjerujmo svome Bogu, poput Marije, i onda se nebojmo nikakvoga izazova u životu. Treba vratiti vjeru u naše hrvatsko društvo, ne mislim pritom da treba nasilno kristijanizirati one koji nisu kršćani, ne. Nego treba nas, kršćane, ponovno kristijanizirati. Mi moramo pronaći Boga. Nije dovoljno u nekakvim intervjuima, pogotovo pred izbore govoriti o tome kako netko u Boga vjeruje, ništa od toga! Vjeruje se u Boga ili svakodnevno ili nikako! Vratimo Boga, Marija nam to govori. Marija ne vodi k sebi, Marija ne pokazuje na sebe, Marija ne hvali samu sebe i ne govori gledajte mene, ma ja sam vam uzor i primjer, takvi morate biti, ne. Ona govori, gledajte moga Sina, vjerujte riječi moga Sina, budite njegovi učenici, ali u potpunosti, ne polovično, ne samo onda kada nam to odgovara. Idite za njim, njega slijedite. Prihvatite Boga za svoga životnog suputnika, to Marija moli i za nas i s nama, na to nam Marija ukazuje. Obnovimo svoju vjeru, pa će se i ovo hrvatsko društvo, koje se urušava sve više, obnoviti. Ako ga mi kršćani ne obnovimo, i to prije svega snagom svoje vjere, neće ga obnoviti ništa drugo. Toliko smo se već puta uvjerili da ni ekonomija, ni politika ni bilo koja druga društvena snaga nemaju sposobnost, a nemaju niti volju mijenjati na bolje, mijenjaju se stvari na gore. Ali zato nemojmo mi koji smo Kristovi učenici koji smo Marijina djeca, nemojmo nasjedati, vratimo vjeru u svoj život!

IMG_0715.JPG

Na kraju svoje homilije preč. Robert istaknuo je kako smo mi odgovorni za ovu Hrvatsku, koja je stvorena u krvi, suzama, znoju, i u molitvama tolikih naraštaja. Mi smo odgovorni za sadašnjost i za budućnost Lijepe Naše. I u prvome redu o nama, o ozbiljnosti naše vjere ovisi kakva će Hrvatska izgledati sutra. Njoj koja je kraljica Hrvata, koja je majka Hrvata, koja je najvjernija odvjetnica Hrvatskoga naroda i danas upućujemo svoje molbe da nas ona prati svojom majčinskom ljubavlju kao što je hrvatski narod pratila kroz tolika minula stoljeća. Ona će to sigurno činiti dalje, jer ne može i ne zna drugačije. Samo mi možemo zakazati, samo mi možemo iznevjeriti i nju i sami sebe. Nemojmo to učiniti, nego s Bogom i s Marijom živimo svoj osobni život, ali i onaj zajednički život hrvatskoga društva, hrvatske države i hrvatskoga naroda.

Na kraju svete mise župnik preč. Vjekoslav Meštrić blagoslovio je nabožne predmete, zbor je otpjevao himan Gospi Stenjevečkoj te smo izmolili zavjetnu molitvu Gospi Stenjevečkoj.

Autor: Neven Škrlec 
Foto: Neven Škrlec
Objavljeno: 16.8.2019. IPovratak
Božja riječ

33.NEDJELJA KROZ GODINU

U ono vrijeme: Dok su neki ­razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.« Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne ­dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ­ratove i po­bune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.« Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naro­da i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će veli­kih potresa i po raznim ­mjestima ­gladi i po­šasti; bit će strahota i velikih znakova s ­neba. No prije svega toga podi­gnut će na vas ­ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to ­radi svjedočenja. Stoga uzmite k srcu: ­nemojte unaprijed smi­šljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći ­suprot­sta­viti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A ­predavat će vas čak i vaši ­roditelji i ­braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.« Lk 21, 5-19
Raspored misa

NEDJELJA

07:30h jutarnja misa
09:30h dječja misa

11:00h župna misa
12:30h misa za mlade
18:30h večernja misa

RADNI DAN

07:30h - jutarnja misa
18:30h - večernja misa

Kontakt
  • ŽUPNI URED

  • ŽUPNIK: Vjekoslav Meštrić

  •  
  • R.V. uto-pet 9-11, 17-19
  •  
  • Tel 01/ 3732 - 729
  • Fax 01/ 3732 - 729
  • Mob 098/ 469 - 166
  • Adr. Stenjevec 9
  • E-mail gospastenjevecka@inet.hr
Copyright © Gospa Stenjevečka 2009. Sva prava pridržana. Design by Endora